16. 11. 2018.

SARADNJA

Čovek je društveno biće i kao takav u stalnom je kontaktu sa ljudima iz svog okruženja, bilo to njegovu inicijativu ili incijativu drugih. Nekada je ta interakcija željena, a nekada nametnuta prirodom odnosa.

Često se dešava da okolnosti zahtevaju da neke stvari radimo zajedno sa drugima. Kako bi se bilo šta postiglo i kako bi na što efikasniji i racionalniji način došlo do željenog rezultata, neophodno je da se poradi na tome da saradnja bude takva da se svi činioci koji učestvuju u radu slože na najbolji mogući način. 

Saradnja podrazumeva razvijene komunikacijske veštine, kao i zavidan nivo samosvesti, tolerancije i spremnosti da se čuju nove ideje i iz drugačije perspektive pogleda na određeni problem.
Nije slučajno što neki ljudi lako i lepo sarađuju, dok sa drugi imaju poteškoća u zajedničkom radu ili rezultati nisu onakvi kakve bi oni želeli.
Od ključne važnosti su komunikacija i orijentisanost ka cilju, odnosno ka rešavanju problemske situacije oko koje je saradnja i započeta.
Prevedeno u školske uslove, imamo situaciju gde su učenici različitih senzibiliteta, interesovanja, predznanja, upućeni da međusobno sarađuju,a to je često nevoljno i neželjeno.
Učenik bi kroz svoje obrazovanje trebao da razvija sposobnost da u saradnji sa drugima učestvuje u zajedničkom rešavanju problema ili realizaciji zajedničkih projekata.
Učešćem u zajedničkim aktivnostima, kao konstruktivan, odgovoran i kreativan član grupe, učenik kreira atmosferu međusobnog poštovanja, ravnopravnosti, solidarnosti i saradnje.




Aktivno, argumentovano i konstruktivno doprinosi radu grupe u svim fazama grupnog rada:

● u formiranju grupe i podele uloga i dužnosti,,
● formulisanje zajedničkih ciljeva i pravila zajedničkog rada,
● iznalaženju najboljeg načina za ostvarenje ciljeva kritičkim razmatranjem različitih predloga,
● preuzimanju odgovornosti za određene aktivnosti,
● nadgledanju zajedničkog rada,
● usklađivanju postignutih dogovora sa novim iskustvima i saznanjima do kojih se dolazi tokom zajedničkog rada i saradnje.
Učenik za nakon završenog osnovnog obrazovanja možemo reći da je usvojio kompetenciju za saradnju sa drugima poseduje sledeće veštine:
• Aktivno i konstruktivno učestvuje u radu grupe ili para.
• Poštuje pravila zajedničkog rada i prepoznaje svoje mesto i ulogu u grupi ili paru.
• Doprinosi rešavanju razlika u mišljenju i stavovima poštujući druge kao ravnopravne članove tima ili grupe.
• Odgovorno i savesno izvršava zajedničke aktivnosti stavljajući interese grupe iznad sopstvenih.
• Kritički procenjuje svoj rad i rad članova grupe, doprinosi unapređivanju rada grupe i ume da predstavi rezultate rada.




Iako nam se prisustvo drugih u našim životima i saradnja sa njima čini kao prirodna posledica života u društvu, vidimo da je itekako zahtevna i traži mnogo veština. Kada je steknemo s prvim značajnijim koracima u socijalizaciji instalirali smo veštinu koja je primenljiva uvek i svuda.

Нема коментара:

Постави коментар