Mobility project “ Stepping stones to modern school ”, presents one step that makes the change in the key areas of teaching and learning process, so the results of the mobility are foreseen as a longterm driving force.
Čovek je društveno biće i kao takav u stalnom je kontaktu sa ljudima iz svog okruženja, bilo to njegovu inicijativu ili incijativu drugih. Nekada je ta interakcija željena, a nekada nametnuta prirodom odnosa.
Često se dešava da okolnosti zahtevaju da neke stvari radimo zajedno sa drugima. Kako bi se bilo šta postiglo i kako bi na što efikasniji i racionalniji način došlo do željenog rezultata, neophodno je da se poradi na tome da saradnja bude takva da se svi činioci koji učestvuju u radu slože na najbolji mogući način.
Saradnja podrazumeva razvijene komunikacijske veštine, kao i zavidan nivo samosvesti, tolerancije i spremnosti da se čuju nove ideje i iz drugačije perspektive pogleda na određeni problem.
Nije slučajno što neki ljudi lako i lepo sarađuju, dok sa drugi imaju poteškoća u zajedničkom radu ili rezultati nisu onakvi kakve bi oni želeli.
Od ključne važnosti su komunikacija i orijentisanost ka cilju, odnosno ka rešavanju problemske situacije oko koje je saradnja i započeta.
Prevedeno u školske uslove, imamo situaciju gde su učenici različitih senzibiliteta, interesovanja, predznanja, upućeni da međusobno sarađuju,a to je često nevoljno i neželjeno.
Učenik bi kroz svoje obrazovanje trebao da razvija sposobnost da u saradnji sa drugima učestvuje u zajedničkom rešavanju problema ili realizaciji zajedničkih projekata.
Učešćem u zajedničkim aktivnostima, kao konstruktivan, odgovoran i kreativan član grupe, učenik kreira atmosferu međusobnog poštovanja, ravnopravnosti, solidarnosti i saradnje.
Aktivno, argumentovano i konstruktivno doprinosi radu grupe u svim fazama grupnog rada:
● u formiranju grupe i podele uloga i dužnosti,,
● formulisanje zajedničkih ciljeva i pravila zajedničkog rada,
● iznalaženju najboljeg načina za ostvarenje ciljeva kritičkim razmatranjem različitih predloga,
● preuzimanju odgovornosti za određene aktivnosti,
● nadgledanju zajedničkog rada,
● usklađivanju postignutih dogovora sa novim iskustvima i saznanjima do kojih se dolazi tokom zajedničkog rada i saradnje.
Učenik za nakon završenog osnovnog obrazovanja možemo reći da je usvojio kompetenciju za saradnju sa drugima poseduje sledeće veštine:
• Aktivno i konstruktivno učestvuje u radu grupe ili para.
• Poštuje pravila zajedničkog rada i prepoznaje svoje mesto i ulogu u grupi ili paru.
• Doprinosi rešavanju razlika u mišljenju i stavovima poštujući druge kao ravnopravne članove tima ili grupe.
• Odgovorno i savesno izvršava zajedničke aktivnosti stavljajući interese grupe iznad sopstvenih.
• Kritički procenjuje svoj rad i rad članova grupe, doprinosi unapređivanju rada grupe i ume da predstavi rezultate rada.
Iako nam se prisustvo drugih u našim životima i saradnja sa njima čini kao prirodna posledica života u društvu, vidimo da je itekako zahtevna i traži mnogo veština. Kada je steknemo s prvim značajnijim koracima u socijalizaciji instalirali smo veštinu koja je primenljiva uvek i svuda.
Нема коментара:
Постави коментар