10. 11. 2018.

DIGITALNE KOMPENTENCIJE


STEPPING STONES TO MODERN SCHOOL "ALEKSA ŠANTIĆ" STEPANOVIĆEVO, SRBIJA
ПОНЕДЕЉАК, 01. ОКТОБАР 2018.

Nepismenima u 21. veku neće se smatrati oni koji ne umeju da čitaju i pišu, nego oni koji ne umeju da uče novo, da se oduče od starog i ponovo uče. - Alvin Tofler -




"Ako biste hirurga koji je je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju operacionu salu, on ne bi znao ni gde je, a kamo šta da radi. Ako biste nastavnika koji je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju učionicu, on bi uzeo kredu i počeo da predaje!" Valentin Kuleto


U svetu koji se menja neverovatnom brzinom i koji je povezan u globalnu zajednicu, svima je neophodan čitav spektar veština i kompetencija koje moraju da se razvijaju kroz ceo život. Evropska unija i Evropska komisija već se duže vreme bave temom digitalne pismenosti i digitalnih kompetencija, od 2006. kad su među osam ključnih kompetencija uključili i digitalne kompetencije, 2013. kad je objavljen okvir za razvoj i razumevanje digitalne kompetencije (DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe) pa do istraživanja EUN-a iz 2014. o uključenosti programiranja u kurikulume (EUN, Computing our Future).
Evropskim referentnim okvirom izdvojeno je osam ključnih kompetencija za celoživotno učenje među kojima je i informatička kompetencija. U Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja u Srbiji postavljeno je jedanaest međupredmetnih kompetencija između ostalih i DIGITALNA KOMPETENCIJA.



Digitalne kompetencije sve više postaju kompetencije koje su od suštinskog značaja za sve zaposlene i građane. Osnovne digitalne kompetencije, dugoročno posmatrano, generišu se u sistemu obrazovanja, a nivo posedovanja digitalnih kompetencija učenika, između ostalog, zavisi od nivoa digitalnih kompetencija nastavnika. Stoga se od nastavnika očekuje da poseduju odgovarajući nivo informatičke, informacione, digitalne i medijske pismenosti, kao i da u oblastima u kojima drže nastavu poznaju moderne koncepte, metode i alate koji pretpostavljaju smislenu upotrebu IKT-a.
Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije je objavilo Okvir digitalnih kompetencija – Nastavnik za digitalno doba u skladu sa Strategijom razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine koja prepoznaje značaj i ulogu novih tehnologija za unapređivanje obrazovnog sistema i Smernicama za unapređivanje uloge informaciono-komunikacionih tehnologija u obrazovanju. Dokument je kreiran uzimajući u obzir relevantna dokumenta u regionu i Evropskoj uniji, predloge Stručnog tima i doprinos stranih i domaćih stručnjaka. Kreirao ga je Stručni tim za podršku učešću Republike Srbije u tematskoj radnoj grupi „Digitalno i onlajn učenje i razvoj međupredmetnih kompetencija sa fokusom na informaciono-komunikacionim tehnologijama” u okviru Otvorenog metoda koordinacije u oblasti obrazovanja i obuke Evropske unije a pripremu ovog dokumenta podržao je British Council u sklopu projekta „Nove tehnologije u obrazovanju“.

Informaciono komunikaciona tehnologija (IKT) prožima sve sfere ljudskog delovanja, suštinski menja mnoge mikrosredine iz našeg okruženja, a time i način na koji živimo, radimo i razmišljamo. U takvim okolnostima, digitalne kompetencije postaju preduslov kvalitetnog funkcionisanja u savremenom društvu i iz osnova menjaju sam pojam „pismenosti“.
Vremena se menjaju, a sa njima i ljudi, učenici, potrebna znanja i veštine. Naše škole ostaju zaglavljene u 20. veku, dok naši učenici uveliko hrle u 21. vek. Mi u današnjici imamo obrazovanje jučerašnjice, za decu sutrašnjice!
Kako da ovo promenimo? Kako da uhvatimo korak sa vremenom, ali i sa našim učenicima i pružimo im adekvatno obrazovanje koje će ih pripremiti za svet kakav ih sutra očekuje?
Generacija Z. Oni su rođeni u digitalnom svetu nakon 2000. godine i ne pamte svet pre interneta, računara i mobilnih telefona. Odrastajući u takvom okruženju, oni digitalne tehnologije prihvataju kao sastavni deo života, kao nešto savim prirodno, kao osnovnu potrebu i zato njom lako ovladavaju.
Po istraživanjima, oni se školuju danas, a kada dođe vreme da se zaposle baviće se zanimanjima koja danas ne postoje, koja ne možemo ni da zamislimo sa ove vremenske distance, za koja nema adekvatne škole.



S druge strane, mi stariji koji smo se digitalnoj tehnologiji „učili“, mi smo „digitalne pridošlice“ u taj svet i koliko god tom tehnologijom ovladali, uvek ćemo za sobom nositi akcenat doba u kome smo odrastali, poput emigranta koji u stranoj zemlji savlada jezik i snalazi se njime, ali uvek zadrži naglasak stranca.
Tehnologija je sveprisutna u životima tinejdžera, ali je istovremeno iznenađujuće odsutna u njihovom obrazovanju.
Iako većina škola danas poseduje digitalne kabinete, internet, a dosta njih je pokriveno i wi-fi mrežom, samo postojanje opreme i kabineta nije pokazatelj uspešne upotrebe i integracije digitalnog učenja u nastavni proces.
Potrebno je školske računare i opremu staviti u funkciju realizacije celokupne nastave, kako bi se postigla što efikasnija integracija IKT-a u obrazovni sistem i nastavnu praksu, a sve s ciljem podsticanja inovativnosti u nastavi i postizanja višeg nivoa ostvarenosti standarda obrazovnih postignuća. Zato je neophodno da nastavnici poseduju informatičku, informacionu i digitalnu pismenost i kompetencije, a da ih škole upute i da im omoguće usavršavanje u tom pravcu.
Digitalno pismeni i kompetentni nastavnici moći će da svoje učenike upute u mogućnosti, ali i ograničenja novih tehnoloških alata, moći će da pokažu učenicima kako da otključaju čitave nove svetove znanja, ali i da ih upozore na mnoge opasnosti koje tu vrebaju.



Digitalna pismenost ili kompetencija ne podrazumeva što više vremena provedenog ispred računara, na telefonu ili na “netu”. Digitalna kompetentnost označava skup znanja, veština i stavova neophodnih za kvalitetno korišćenje IKT-a sa ciljem promišljenog i bezbednog unapređivanja nastave i učenja u onlajn i oflajn okruženju.

Zemlje koje godinama unazad ostvaruju najbolje rezultate na PISA testiranjima funkcionalnog znanja uveliko primenjuju digitalnu tehnologiju u obrazovnoj praksi, na taj način integrišući život dece van škole (bogat tehnologijom), sa njihovim životom u školi.




Moramo biti svesni činjenice da je tehnologija tek alat, a ne ishod učenja. Naš cilj nije i ne treba da bude da naučimo učenike da koriste tehnologiju, već da ih naučimo da tehnologiju koriste kako bi učili, i na taj način ostvarivali predviđene ciljeve i ishode obrazovanja.

Zašto ne pokušamo da bar deo vremena koje provedu pred računarom ili na mobilnom telefonu „ukrademo“ i preusmerimo na aktivnosti učenja, stvaranja, usavršavanja…


Tehnologija neće zameniti nastavnike u budućnosti. Ukoliko želimo da učenici stiču nova znanja, uče i napreduju onda će i nastavnici koji koriste tehnologiju, verovatno zameniti one koji je ne koriste.



DIGITALNE KOMPETENCIJE odnose se na znanja, veštine i stavove o digitalnoj tehnologiji. Njihovo poznavanje, efikasno korišćenje i pozitivne stavove ali i kritički odnos prema značaju i uticaju digitalnih tehnologija. Pod digitalnom tehnologijom ne podrazumevamo samo internet i računar nego sve digitalne medije. Digitalna kompetencija može biti široko shvaćena kao samouvereno, kritičko i kreativno korišćenje IKT i postizanje ciljeva koji se odnose na rad, učenje, slobodno vreme i učešće u društvu. Digitalna kompetencija nam omogućava da steknemo druge ključne kompetencije. Digitalne kompetencije kao potrebu savremenog čoveka prepoznaju svuda u svetu. Razlike su u nazivima nivoa digitalnih kompetencija, definiciji nivoa i utvrđivanju pokazatelja osposobljenosti.
Digitalna kompetencija podrazumeva sigurnu i kritičku upotrebu elektronskih medija na poslu, u slobodnom vremenu i komuniciranju. Ova kompetencija je povezana s logičkim i kritičkim razmišljanjem, veštinom upravljanja informacijama i dobro razvijenom veštinom komuniciranja.
Na osnovnom nivou poznavanja IKT uključuje upotrebu multimedijalne tehnologije za pronalaženje, primanje, čuvanje, proizvodnju, predstavljanje i razmenu informacija kao i komuniciranje i učestvovanje u Internet mreži.


Važno je ne samo doći do informacija uz pomoć IKT nego i te informacije na pravilan način upotrebiti, pretvoriti ih u znanje. Poznavanje primene IKT-a nije dovoljno da bi se smatrali digitalno pismenima.



S obzirom da IKT ima mnoštvo primena u svakodnevnom životu kao što su aktivnosti učenja i slobodne aktivnosti, potrebne veštine uključuju:
-Sposobnost pretraživanja, prikupljanja i procesuiranja (stvaranje, organizovanje, razlikovanje važnog od nevažnog, subjektivno od objektivnog, stvarno od virtuelnog) elektronskih informacija, podataka i koncepata i njihovo korištenje;
-Sposobnost korišćenja primerenih pomoćnih sredstava (prezentacija, grafikona, dijagrama, karata) da bi se pribavile, predstavile i razumele složenije informacije;
-Mogućnost pristupa i pretraživanja internet stranica i korištenje internet usluga kao što su debatni forumi i elektronska pošta;
-Sposobnost korišćenja IKT-a kao potpore kritičkom razmišljanju; kreativnost i inovativnost u raznim kontekstima kod kuće, u slobodno vreme i na poslu.


Nastavnik čije ime je Ričard Akoto radi u školi koja nema ni jedan računar. Želeći da svoje učenike makar malo uvede u svet digitalne tehnologije i spremi ih za trenutak kada će zasta imati prilike da sednu uz računar, Ričard se dovijao uz pomoć štapa i kanapa, tačnije table i krede! Akoto je svakoga časa crtao drugi program i tako objašnjavao učenicima, želeći da ih pripremi za nacionalni ispit iz Informatike na kome jednake zadatke rešavaju i deca iz bogatijih škola i gradova, kao i deca iz siromašnih, seoskih sredina i škola bez računara. Majkrosoft, kada se vest pročula, nije ostao nem i obećao je da će nastavniku poklonit jedan računar sa paketom profesioanlnog softvera u okviru programa Місrоѕоft Еduсаtоr Соmmunіtу.


PAMETNO I BEZBEDNO!!!!
Kroz BITKU ZA ZNANJE naši DABARČIĆI !!! U korak sa vašim nastavnicima .
SREĆNO!!!!

Нема коментара:

Постави коментар